Upute za rukovanje vodikov peroksid (H2O2), čuvanja i skladištenja
1.2 Upozorenja i opasnosti
Posebna pažljivost je potrebna pri zagrijavanju H2O2. S povećanjem temperature veća je brzina razgradnje H2O2, zato ga ne smijemo držati u blizini izvora topline npr. radijatora.
Ako se H2O2 prolije po materijalu koji gori ( npr.drvo) može doći do spontanog gorenja i samim time do širenja vatre u okolinu.Vatru od H2O2 treba gasiti s vodom, a posude s vodikovim peroksidom u blizini vatre hladiti vodom.
H2O2 se razgrađuje u kontaktu s različitim tvarima, ponekad je razgradnja burna. Prilikom razgradnje oslobađa se velika količina plina i ako nema pravilnog odzračivanja može doći do eksplozije posude.
Razgradnja H2O2 je egzotermna reakcija.Ukoliko se temperatura onečišćene otopine H2O2 diže polako razgradnju lako zaustavimo prskanjem hladne vode s vanjske strane posude. Ohlađenu količinu treba upotrijebiti u kratkom vremenu.
Ukoliko se povećana temperatura onečišćene otopine H2O2 ne može ohladiti izvana to znači sniziti za cca 10ºC od standardne, potrebno je u posudu
( kontejner, rezervoar ) ulijevati veliku količinu hladne vode (vidi točku 3.3.).
Razrijeđeni H2O2 se ohladi, a intenzitet razgradnje se znatno smanji.Tako razrijeđeni i razgrađeni H2O2 moramo ukloniti ili neutralizirati već i u prihvatnoj posudi. Spriječiti treba direktno izlijevanje u podzemne vode ili rijeke. Takav H2O2 ne smijemo upotrebljavati u procesu. U slučaju da rezervoar nije opremljen sa sistemom za zalijevanje s hladnom vodom, možemo upotrijebiti vodu s najbližeg hidranta ili iz rezervoara intervencijskih vatrogasnih vozila ukoliko je to sigurno s obzirom na temperaturu u rezervoaru.
U slučaju intervencije treba evakuirati okolinu, neovlaštene osobe, organske i druge tvari koje bi lako prouzročile razgradnju H2O2. Intervenciju iz zaštićenog položaja vode osobe koje imaju primjerenu opremu za zaštitu tijela, stopala, glave, dišnog sustava i propisno su osposobljeni i obrazovani (tehnolozi, radno osoblje koje radi s H2O2 i vatrogasci).
U slučaju razgradnje H2O2 u posudama ili drugim proizvodnim napravama mora odgovorna nadzorna osoba o tome obavijestiti nadređene stručnjake i zatražiti stručnu pomoć.
U rezervoar voda se lako dolijeva kroz posebni otvor ili kroz glavni poklopac.Vodu treba natočiti i u prihvatni betonski bazen u kojem stoji rezervoar tako da otopina H2O2 koja bude istekla u kanalizaciju ispunjava zahtjeve H2O2 u otpadnim vodama koji ide u podzemne vode ili rijeke. Prije izlijevanja potrebno je što veće razrijeđivanje ili neutralizacija.
Da bi se osigurala odgovarajuća sigurnost potrebno je kod skladišnih naprava i pri upotrebi H2O2 napraviti odgovarajući nadzor: osobni ( vizualna kontrola stanja) ili automatska (mjerenje temperature, alarm).
Najveće greške nastaju prilikom nestručnog servisiranja i pri izvedbi brzih i trenutnih rješenja službe za održavanje. Upotrebom neodgovarajućih materijala itd.
1.3. Razrjeđivanje
Ukoliko korisnik sam priprema otopinu H2O2 treba paziti na slijedeće:
-treba upotrebljavati demineraliziranu vodu ili destiliranu vodu koja ima odgovarajuću vodljivost
-razrijeđen H2O2 treba čim prije upotrijebit
1.4. Prijevoz do mjesta skladištenja
Kontejnere i manje ambalažne jedinice treba prevoziti uspravno. Potrebno je pažljivo rukovanje, bez naglih radnji da ne dođe do razlijevanja H2O2 i samim tim do opasnosti.
Važno je dogovoriti da od strane kupca netko potvrdi i nadzire pretakanje H2O2 u rezervoar. Također mora se paziti da se izbjegne svaka mogućnost da se u rezervoar H2O2 pretoči neka druga kemikalija ako su u blizini i drugi rezervoari ( instalacija drugačijih priključka itd ).
Sva vozila koja prevoze H2O2 moraju biti propisno označena i opremljena, a vozači upoznati s opasnošću koja bi se dogodila u slučaju razlijevanja prilikom transporta.
- KONSTRUKCIJSKI MATERIJALI ZA ČUVANJE I SKLADIŠTENJE VODIKOVOG PEROKSIDA
Konstrukcijski materijal mora biti dobro izabran jer inače može doći do nekontroliranog raspadanja.
2.1. Neodgovarajući materijali
Mnogi konstrukcijski materijali koji se uobičajeno upotrebljavaju ( željezo, obični čelik, bakar, mjed, nikal, krom ) za čuvanje H2O2 nisu prikladni. To se ne odnosi u potpunosti na posude za konačnu namjenu upotrebe H2O2 gdje je kontaktno vrijeme kratko i gdje se upotrebljavaju razrijeđene otopine H2O2, pri čemu je korozija neznatana.
2.2. Odgovarajući materijali
Odgovarajuća kvaliteta materijala za H2O2:
2.2.1. Aluminij i Al-legure
Aluminij min 99,5% je najbolje primjeren materijal za skladištene posude i cijevovode. U sve vrijeme isporuka u Belinki nisu opazili značajnu koroziju aluminija i njegovi korozijski produkti nisu ozbiljnije utjecali na stabilnost vodikovog peroksida. Problemi nastaju kod nižih koncentracija H2O2(oko 5%) gdje lako zbog nehomogenog materijala dođe do rastapljanja Al. Kod proizvodnje opreme upotrebljava se varenje u struji argona sa štapićima za varenje iz istog ili čistijeg materijala, pri tom je potrebno paziti da opremu rade samo ovlašteni proizvođači s atestiranim zavarivačima za Al. Potrebna kvaliteta aluminija:
Upotreba |
|
Francuska |
Njemačka |
|
Engleska |
SDA |
|
ISO |
AFNOR NF A 50-411 |
DIN 1712 |
DIN 1725 |
BS 1470/74 |
ASTM 209 (1974) |
Skladišni rezervoari |
Al 99.5 |
A 5 |
3.0255 |
AL 99.5 |
S1 B |
1060 |
Pomoćna oprema |
AlSi1MgMn |
A-SGMO.7 |
3.2315 |
AlMgSi1 |
H 30 |
6061 |
2.2.2 Austenitni nehrđajući čelik
Austenitni nehrđajući čelik može se upotrebljavati kao konstrukcijski materijal za vodikov peroksid kao i opremu za skladištenje. Ipak potrebna je određena pažljivost pri konačnoj obradi površine, zavarenih mjesta i pri stabilizaciji jer ako dođe do korozije, korozijski produkti su jaki katalizatori razgradnje H2O2. Zadovoljavajuća kvaliteta nehrđajućeg čelika za posude za skladištenje i transport H2O2 navedena je u slijedećoj tablici:
Francuska |
Njemačka |
Engleska |
SDA |
SLO (JUS) |
AFNOR |
Werkstoff Nr. |
BS1449 Pt2 (1975) |
|
|
Z3CN18-10 |
1.4306 |
304S12 |
304L |
- |
Z3CN018-12 |
1.4435 |
316S12 |
316L |
- |
Z6CNDT17-12 |
1.4571 |
320S17 |
316Ti |
Č4574 |
Kvaliteta mjesta zavarivanja i konačna obrada površine su vrlo važne, pa je tako poželjno korištenje pred-poliranog nehrđajućeg čelika.
Postupak zavarivanja se treba odvijati u argonovoj atmosferi, varove treba izbrusiti i ispolirati do konačne obrade površine kao kod lima. Materijali za obradu moraju biti otporni na H2O2 ( npr. četke od nehrđajučeg čelika ).
Većina metalnih materijala sadrži nečistoće, koje su lagano adherirane ili dublje utisnute u površinu.Prije upotrebe posuda potrebno je upotrijebiti navedene postupke (točka 5):
- čišćenje i podmazivanje s deteržentom
- neutralizaciju za odstranjivanje metalnih nečistoća
- pasivacija
- kondicioniranje, nastavak pasivacije s H2O2
2.2.3.Plastika
Kao konstrukcijski materijal za skladišne rezervoare za H2O2 plastika je manje prikladna od aluminija i nehrđajućeg čelika. Plastika može puknuti i stari, osjetljivija je na fizikalna oštećenja i ekstremna sobna temperatura lako ozbiljnije promjeni njene fizikalne osobine.Kod izrade rezervoara kod plastike je teže sačuvati njenu prvobitnu kvalitetu i održavati je. Unatoč navedenim nedostacima plastike ako se ipak koristi za konstrukcijski materijal koristi se za izradu manjih skladišnih postrojenja za čuvanje H2O2 koncentracije do 50%. Kao konstrukcijski materijal za H2O2 je dovoljan i najbolje primjeren polietilen visoke gustoće.
Druga moguća upotrebljena plastika (polipropilen, poliester pojačan sa staklenim vlaknima, NYLONR) nije primjerena za dulje skladištenje H2O2.
Važno je da plastika koja se koristi za čuvanje H2O2 ne sadrži pigmente, plastifikatore, mineralna punjenja ili katalitičke ostatke, koji nisu kompatibilni s H2O2. Može sadržavati određenu količinu antioksidanata i s H2O2 kompatibilne UV stabilizatore.
Cijevi koje vode iz plastičnih rezervoara, mogu biti od aluminija, nehrđajučeg čelika, HDPE, PE, PTFE, PVDF, tvrdi PVC i ostali prikladni materijali za H2O2. Metalne cijevi treba upotrijebiti tamo gdje postoji mogućnost ozbiljnih fizikalnih oštećenja. Fleksibilne cijevi za pretakanje H2O2 mogu biti iz klor-sulfoniranog polietilena npr.HYPALON ojačanog s nehrđajućim čelikom. Za H2O2 se može upotrijebit florougljikovodikova plastika npr.politetrafloroetilen, poliviniliden fluorid i kopolimeri viniliden fluorida i heksaflourpropilena kao što je VITON.
2.2.4.Drugi nemetali
Na H2O2 otporan je kemijski bijeli porculan i borosilikatno staklo koje se upotrebljava kao materijal za manje laboratorijske aparate. Zbog lomljivosti ne preporuča se za veće aparate i posude za proizvodne pogone.
2.2.5. Maziva
Većina običnih maziva nije kompatibilna s H2O2 i lako se mogu formirati opasne smjese:H2O2/organski spojevi. Fluorirana mazivna ulja, upotrebljena umjesto običnih, slabija su maziva.
2.2.6 Pumpe
Radi gore navedenih razloga Belinka ne preporuča upotrebu pumpi sa zaptivnom vrpcom jer ih je potrebno podmazat, umjesto toga preporuča se pumpa s mehaničkim brtvljenjem koji su kombinacija politetrafluoretilena i keramike/nehrđajuće željezo. Za izradu pumpi preporuča se nehrđajuće željezo. Primjerene su centrifugalne, membranske i klipne dozirne pumpe.
2.2.7 Mjerni instrumenti
Preporučaju se maseni mjerni instrumenti. Volumenski mjerni instrumenti nisu točni zbog ispuštanja kisika.
2.2.8 Ventili
Membranski ventili nisu sigurni ako H2O2 uđe u okolinu, sjedeći ventili trebaju mazivo zato Belinka preporuča okrugle ventile, primjereno uređene za ispuštanje ako H2O2 dođe u njihov prostor pod pritiskom koji nastaje pri razgradnji H2O2 uhvaćenog u ventilu. Primjeren ventil ima politetrafluoretilensko sjedište koje se pri povišenom pritisku diže ili u kugli napravimo manju rupu, tako da je kanal kroz kuglu u zatvorenom položaju ventila u dodiru s tekućinom, koja dolazi u ventil.
Alternativan način za ispuštanje povišenog tlaka u kružnom ventilu iz nehrđajućeg čelika su:
|
|
|
|
a) ventil s dižućim sjedištem b) ventil s rupom napravljenom u krugu
2.2.9 Brtve
Brtve mogu biti od polietilena, polivinilklorida ili politetrafluoretilena (TEFLON).
3. OTKRIVANJE I OTKLANJANJE PROBLEMA
Uzimajući u obzir sigurnosne mjere navedene u prethodnim poglavljima i sigurnosno tehničkom listu, teško da će doći do nesreće s H2O2. Međutim, korisnicima je važno da znaju do kakvih nesreća može doći i kako najbolje rješiti problem. Osobe zadužene za intervenciju moraju imati primjerenu zaštitnu opremu.
3.1. Manje posude ( baloni ) koji propuštaju
Belinka upotrebljava balone iz polietilena visoke gustoće volumena 60 litara ili više. Baloni mogu puštati radi mehaničkih oštećenja dobivenih preuzimanjem sa dizalicom ili viljuškarom ili ako su bili posloženi previše jedan na drugi. Baloni mogu biti probušeni i s oštrim predmetom.
Razliveni H2O2 treba isprati s velikom količinom vode.
3.2. Puštanje skladišnih rezervaora
Ukoliko na spojevima cijevi i pomoćne opreme kao što su pumpe s vremena na vrijeme dođe do puštanja, puštanje na stijenkama fiksnog rezervaora je izuzetno rijetko.
Do puštanja dolazi ako je izrada rezervaora nestručna ili ako je došlo do mehaničke štete na rezervaoru. Kod jakog puštanja koje se neda zaustaviti s izolacijskim ventilom u prihvatni bazen u kojem stoji rezervaor treba natočiti veću količinu vode prije nego se počne s popravkom.
Ako pušta rezervaor treba pokušati istočiti H2O2 u čiste, manje ambalažne jedinice napravljene iz materijala koji je kompatibilan s H2O2. Ako je H2O2 ostao čisti možemo ga upotrijebiti ali nikako ga ne vraćamo u popravljeni rezervaor. Ukoliko do puštanja dolazi na dijelu cijevi koja se može izolirati, može se izvršiti lokalni popravak. Prilikom sanacije treba paziti da ne dođe do onečišćenja proizvoda. Popravljena površina treba biti očišćena prije povratka u upotrebu.
3.3. Razgradnja i samozagrijavanje
Do razgradnje i samostalnog zagrijavanja fiksnog rezervaora lako dođe ako je H2O2 onečišćen produktima razgradnje. Već vrlo male količine (nekoliko ppm) lako uzrokuje brzo raspadanje.
Produkti raspada u H2O2 mogu ući na različite načine:
- zbog nemara ili po nesreći može djelatniku kroz otvoren poklopac u rezervaor
pasti neadekvatne tvari za H2O2 ( metalni predmeti kao što su: nalivpera, lanci, alat, organske tvari, itd. )
- u rezervaor mogu dospjeti nečistoće iz zraka
- procesna tekućina se vratila natrag u rezervaor
- onečišćeni H2O2 je vraćen ponovno u rezervaor
- u rezervaor je zabunom bila pretočena druga kemikalija
Prvi znak raspada je podizanje temperature H2O2 u rezervaoru što nije posljedica temperaturnih razlika okoline. U početnom stupnju je raspad polagan ( ubrzano je ispuštanje mjehurića kisika) i lako ga možemo spriječiti hlađenjem vanjske strane rezervaora. Nakon određenog stupnja se počne temperatura H2O2 brzo dizati, raspadanje je vrlo brzo i nemoguće ga je zaustaviti. H2O2 se pjeni i šprica po širokoj okolici oko rezervora.
Ako rezervaor pokazuje znakove samozagrijavanja (temperatura se diže iznad 45˚C i nije posljedica dizanja okolne temperature), najprije pokušamo hladiti vanjsku površinu rezervaora prskanjem s hladnom vodom. Ako na taj način temperaturu snizimo barem na manje od 10˚C od standardne temperature, moguće je upotrijebiti H2O2 ali u što kraćem roku.
Ako samozagrijavanje ne možemo spriječiti na gornji način, takav H2O2 ne smijemo prenijeti u drugu posudu ili upotrijebiti, već ga razrijediti s velikom količinom vode i propisno odstraniti ili neutralizirati. Zato je dobro da rezervaor ima već ugrađen dovod hladne vode za razrjeđenje i hlađenje H2O2. Dovod vode ne smije biti automatski već je poželjno preko ručnog ventila jer radi greške temperaturne sonde itd. zabunom razrijedimo sav H2O2.
Rezervaor se ne smije ponovno napuniti s H2O2 dok se ne ustanovi uzrok razgradnje i zagrijavanja. Rezervaor i cjevovode je potrebno preventivno očistiti i ponovno montirati.
U određenim okolnostima je razgradnja H2O2 vrlo brza tako da intervencija nije moguća ili je prekasna. U tom slučaju potrebno je napustiti okolicu rezervaora, evakuirati ljude i pozvat vatrogasce, ako postoji vjerojatnost, da bi došlo do uništenja spremnika i štete na okolnim objektima i napravama, s obzirom da bi izlivena tekućina prouzročila požar u okolici.
Svakako je potrebno stalno ispirati rezervaor i okolicu s čim većim količinama vode i pokušati s veće udaljenosti razrijediti sadržaj rezervaora s vodom kroz glavni ulaz. Za to trebamo vodu s hidranta, vatrogasno crijevo ili vatrogasno vozilo s vlastitom crpkom.
4. UPUTE ZA OSOBNU SIGURNOST(uvijek pogledati i sigurnosno tehnički list za vodikov peroksid)
Osobe koje rade s trgovačkim otopinama H2O2 moraju nositi zaštitne naočale i rukavice. Ako postoji opasnost prskanja potrebno je nositi štitnik za lice ili zaštitnu masku s odgovarajućim filtrom, plastičnu ili plastificiranu pregaču i čizme od PVC ili polietilena.
Pipetiranje komercijalnih otopina H2O2 treba raditi mehanički bez doticaja s ustima.
U skladištu i radnim prostorijama mora biti na raspolaganju dovoljna količina boca za ispiranje očiju i voda. Zatvoreni prostori moraju biti primjereno prozračivani.
Koncentrirana otopina H2O2 prozročuje opekline i pobijeljenje kože ali obično po 1 satu nestaje.
Ako razrijeđena otopina H2O2 prsne u oči, prouzrokuje kratkotrajnu bol, trajna oštećenja su manje vjerojatna. H2O2 visoke koncentracije lako prouzroči trajna oštećenja rožnice.
Gutanje koncentriranih otopina lako prouzroči opekline jednjaka i želuca uz krvarenja. Brzo razvijanje kisika pri razgradnji H2O2 uzrokuje nadutost želuca.
Dulje udisanje para ili magle H2O2 uzrokuje iritaciju dišnog sustava.
Utjecaj otopina H2O2 na kožu i sluznicu je ovisan od koncentracije, raste i s vremenskim kontaktom, zato je potrebno odmah isprati kožu s čistom vodom. U slučaju opeklina potrebna je pomoć liječnika. Ako H2O2 prsne u oko potrebno je odmah ispiranje oka s čistom vodom neprekidno najmanje 15 minuta. Nakon ispiranja unesrećenom pružiti liječničku pomoć.
Ako je prolivena veća površina odjeće s H2O2 potrebno je skinuti odjeću i staviti pod mlaz vode da se ispere. Neoprana odjeća može se spontano zapaliti.
Ukoliko dođe do gutanja H2O2 unesrećenom treba dati da popije dosta vode i zatražiti liječničku pomoć.
Pri udisanju H2O2 potrebno je udisanje svježeg zraka, ukoliko je osoba u nesvjesti treba je odnijeti na svježi zrak i zatražiti liječničku pomoć.
Ako je potrebno spasioci trebaju imati primjerene maske ili izolirani aparat za disanje.
5.POSTUPCI ČIŠĆENJA I PASIVIRANJE OPREME
5.1. Posude i ostala oprema iz Al 99,5%
Postupak je definiran sa sljedećim fazama:
- ispiranje s vodom za pranje (sadržaj klorida < 20 ppm, bez željeza i drugih suspendiranih nečistoća, koje bi kasnije znatno destabilizirale H2O2
- čišćenje s vrućim razrjeđenim deterdžentom
- ispiranje s vodom za pranje
- čišćenje s natrijevim hidroksidom – 5% ( NaOH )
- ispiranje s vodom za pranje ( do neutralnog pH )
- pasiviranje s dušičnom kiselinom – 33% (HNO3)
- ispiranje s vodom za pranje do neutralnog pH
- ispiranje s DMV – provodljivost < 1μS
- ispiranje s 1- 3 % otopinom H2O2 ( Pickling)
Vrijeme između pojedinih faza treba biti čim kraće.
5.1.1. Ispiranje s vodom za pranje iz hidrantne mreže
Potrebno je za odstranjivanje grubih nečistoća, odstranjivanje kemikalija i za postizanje neutralnog pH nakon upotrebe kemikalija. Izvodi se obljevanjem ( prskanje uz pomoć crpke), ispiranje s hidrantnom vodom. Jako klorirana voda je manje primjerena.
5.1.2. Čišćenje s vrućom otopinom deterdženta <50ºC
Unutarnje dijelove konejnera temeljito isperemo s otopinom bolje neutralnog deterdženta i protrljamo s krpama i četkom s čime odstranimo fine nečistoće prije svega masti i ulja.
Slijedi ponovno pranje s vodom do neutralnog pH.
Pumpe , ventile, cijevovode i ostalu pomoćnu opremu ( vijke itd ) samo temeljito isperemo jer trljanje s krpom nije moguće.
5.1.3. Čišćenje s NaOH
S NaOH temeljito očistimo površinu, pri tom se otapa gornji sloj aluminija. Zbog rastapljanja aluminija je vremenski rok čišćenja ograničen na 15 – 30 minuta, a što ovisi i veličini kontejnera. Kod kontejnera se koristimo metodom brizganja.
Ugrađene cjevovode s pumpama i ventilima ispiramo pretakanjem.
Rastavljene cjevovode, ventile i pumpe na jednom kraju zatvorimo i u njih ulijemo otopinu NaOH.
Cjevovode , ventile i ostale dijelove (vijke, ploče za pretakanje,…) možemo potopiti u otopinu NaOH u pripremljenoj kadi.
Vremenski period je od 15 do 30 minuta.
U slučaju da čišćenje nije bilo dovoljno učinkovito, potrebno je ponoviti pojedine faze pasiviranja, jako je važan vremenski period djelovanja. Spriječiti moramo grubo rastapljanje površine aluminija. Slijedi temeljito ispiranje s vodom do neutralnog pH.
5.1.4. Pasiviranje s HNO3
Kod kontejnera možemo upotrijebiti metodu brizganja. Nakon pretakanja sve otopine HNO3 u kontejner (rezervaor) možemo uspostaviti kružni tok s priključnim usisnim cijevima pumpe na ispusni cijevovod iz rezervaora. Vremenski period normalnog postupka pasiviranja s HNO3 je minimalno 16 sati. ( U tom periodu moram sve unutarnje površine prskati bar šest do sedam puta. Kod primjerenih temperatura teče i pasivacija s parama HNO3. Većinom pasivacija teče pri sobnim temperaturama 25oC oz. <50oC.
Ugrađene cijevovode, ventile i pumpe pasiviramo s pretočnim ispiranjem, koje traje minimalno 15 minuta, nakon toga pustimo kiselinu u cijevovod 6 do 16 sati.
U rastavljene cijevovode, ventile i pumpe, koje su s jedne strane zatvorene ulijemo HNO3 i pustimo da djeluje minimalno 16 sati.
Sve ostale dijelove (vijke, matice , ploče za pretakanje ) lako pasiviramo s metodom potapljanja, kroz vremenski period od 16 sati.
Svu količinu HNO3 pretočimo nazad u zbirne posude ( kontejner, balone ).
Slijedi temeljito ispiranje s vodom do neutralnog pH i nakon toga s destiliranom vodom ili demineraliziranom vodom.
5.1.5. Ispiranje s H2O2
Izvodi se u primjeru kad postoji nedoumica o uspješnosti pasiviranja. Moguće je također da posudu napunimo s H2O2 i pustimo stajati min. 12 sati. U tom slučaju trebamo napraviti test propuštanja kontejnera. U oba primjera se upotrebljava 1-3 ut.% i u tom primjeru se dodatno pasivira površina. Pri tome treba paziti kako H2O2 reagira s pasiviranom površinom. Lako može nastati i raspad H2O2.
5.1.6. Testiranje propuštanja
Preporučljivo je da po zadnjem ispiranju kiseline s vodom i prije ispiranja s DMV, napunimo kontejner s vodom i izvršimo test propuštanja. U slučaju puštanja, potrebno je ispraviti grešku. Prema pravilu taj test treba biti izveden već od strane proizvođača.
5.2. Pasiviranje kontejnera i ostale opreme od nehrđajučeg željeza
5.2.1. Ispiranje s vodom
Potrebno je za odstranjivanje grubih nečistoća, odstranjivanje kemikalija i za postizanje neutralnog pH nakon upotrebe kemikalija. Izvodi se s oblivanjem
( brizganjem pomoću pumpe), ispiranjem s vodom iz hidrantna. Jako klorirana voda je manje primjerena.
5.2.2. Čišćenje s vrućom otopinom deterdženta
Nutarnje dijelove kontejnera temeljito operemo s otopinom bolje neutralnog deterdženta i istrljamo s krpama i četkom te na taj način odstranimo fine nečistoće prije svega od masti i ulja. Slijedi ponovno pranje s vodom do neutralnog pH.
Pumpe, ventili, cijevovodi i ostala oprema (vijke, ploče za pretakanje, …) samo temeljito isperemo.
5.2.3 Čišćenje s NaOH
Upotrebljava se samo u slučaju kad su površine od nehrđajučeg željeza zamašćene ili zauljene, prije svega to se odnosi na cijevovode, ventile i pumpe. Važno je temeljito ispiranje s vodom do neutralnog pH. Postupak je isti kao i pri čišćenju kontejnera i ostale opreme iz Al 99,5%.
5.2.4. Čišćenje s Belvar pastom (dozvoljena je upotreba i drugih primjerenih pasta za čišćenje varova)
Nutarnje dijelove kontejnera u cijelosti premažemo s Belvar pastom ili nekom drugom prikladnom pastom za varove. Pustimo da djeluje 30 minuta do 1 sata ili prema uputama proizvođača. Pasta se ne smije zasušiti. Nakon toga dobro isperemo s vodom. Ako rezultat nije zadovoljavajući , ponovimo postupak.
5.2.5. Pasiviranje s HNO3
Postupak je isti kao i kod pasiviranja kontejnera i ostale opreme iz Al 99,5% ( točka 5.1.4.). Vrijeme djelovanja je kraće minimalno šest sati i maksimalno 24 sata.
Na kraju postupka u najvećoj mjeri pretočimo HNO3 u kontejner ili balone i kiselinu
pravilno tretiramo i ne odbacimo bez pravilnog postupka neutralizacije itd.
5.2.6. Ispiranje s H2O2
Izvodi se u slučaju, da postoji sumnja o uspješnosti pasiviranja. Moguće je također, da kontejner napunimo s H2O2 i pustimo stajati min. 12 sati. U tom slučaju moramo prvo napraviti test da kontejner ne pušta. U oba primjera se upotrebljava 1-3ut.% koji u tom slučaju dodatno pasivira površinu. Kod toga treba pratiti reakciju H2O2 s pasiviranom površinom. Lako se može dogoditi raspad peroksida.
Polijevanje se izvodi svakih 30 minuta čak 5-6 puta. Postupak s H2O2 se izvodi na zahtjev voditelja pasiviranja, koji daje dodatna uputstva za samu izvedbu.
5.2.7. Testiranje propuštanja
Preporuča se da se po zadnjem ispiranju kiseline s vodom i pred ispiranje s DMV,napuni kontejner s vodom i napravi test propuštanja. U slučaju propuštanja je potrebno štetu ukloniti. Po pravilu takav test treba biti izveden i od strane proizvođača.
5.3. Ostali postupci pasiviranja
Mogući su i drugi postupci pasiviranja, koje navode u stručnoj literature. Svi postupci imaju isti cilj pripremiti opremu za sigurno rukovanje s H2O2. Razlika je u vrsti upotrebljenih kemikalija i vremenu trajanja postupka. S pasivacijom garantiramo čistoću opreme i prikladnost materijala.
5.5. Lokacija pasiviranja
U točki 5.1. i točki 5.2. su opisani pojedini postupci, koji se lako izvode na više
načina i premda:
Pasiviranje cijele opreme u rastavljenom stanju na određenoj lokaciji za pasiviranje
( metoda brizganja i potapljanja ). U tom primjeru lako očistimo i pasiviramo sve površine, problem ostaju cijevovodi, koje kontrola uspješnosti pasiviranja ( s nutarnje strane pregled nije moguć) nije tako dobra i nove pumpe koje ne smijemo rastavljati radi garancije. Posebnu pozornost treba posvetiti zaštiti pasivirane opreme prije montaže i čistoći pri samoj montaži, inače se učinak pasiviranja brzo smanji ili uništi. U primjeru kad montaža ne slijedi odmah po pasiviranju se oprema zaštiti s PVC folijama, cijevovodi se zatvore s obje strane. Ujedno se zatvore svi otvori na kontejnerima.
Pasiviranje cijele opreme u rastavljenom stanju na lokaciji skladišta H2O2. Postupak je jednak gornje opisanom.
Pasiviranje kompletnog sastavljenog skladišta ( rezervaor, cijevovodi, ventili, pumpe ). I ovdje su najslabije točke cijevovodi i ostala oprema ( ventili, pumpe ) kod kojih je kontrola otežana.
Pasiviranje opreme iz AO procesa u AO obratu na primjerenom mjestu u primjeru, kad nije moguće izvesti pasiviranje. Moguće je pasiviranje postojećih naprava na samoj lokaciji nalazišta.
U svim primjerima potrebno je po svakoj upotrebi kemikalija osigurati temeljito ispiranje s DMV do neutralnog pH. To je garancija da u posudama i cijevovodima nije ostalo ništa kemikalija ali nije garancija da je pasiviranje uspjelo.
Zadnja kontrola uspješnosti pasiviranja je slijedeća:
Polijevanje unutarnjih površina kontejnera i ostale opreme s 1- 3 ut.% otopine H2O2 pri čemu pratimo razgradnju H2O2 ( Pickling).
Potrebno je praćenje temperature i koncentracije H2O2 najmanje deset dana po prvom punjenju i nakon toga uredna vizualna dnevna kontrola skladišta ili daljinska kontrola temperature H2O2 s alarmom.
5.5. Komentari
Potrebno je paziti da NaOH koji se pri sprejanju sakuplja na dnu kontejnera
( rezervaora ) neuništi dno kontejnera. U tom primjeru je bolje da NaOH puštamo iz kontejnera kroz ispustni ventil i da ga po mogućnosti pretočimo nazad u kontejner za NaOH ili ga jako razrijedimo i neutraliziramo s vodom prije ispusta u kanal. Preporuča se da se uspostavi kružni tok.
U određenim slučajevima je postupak pasiviranja kraći i tomu primjereno se mijenjaju upute za pasiviranje. Dodatna uputstva se napišu također u primjeru promjene postupka.
Potrebna je kontrola koncentracije NaOH i HNO3 prije upotrebe.
Granice za standardno pasiviranje su sljedeće:
- koncentracija NaOH je 5 ut.% ± 0,5 ut.%
- koncentracija HNO3 je 33 ut.% ± 3 ut.%
Za takav raspon koncentracija koriste se kemikalije koje se lako pripreme s razrijeđenjem kod znanih početnih koncentracija nije potrebna laboratorijska analiza.
Po potrebi se izvode i druge analize, koje predlaže tehnolog da se ustanove vrste nečistoća, kvaliteta materijala, …
Rezultat analize se napiše u dnevnik.
Neutralnost površine koje su bile tretirane s kemikalijama se provjerava s lakmus papirom ili s kontrolom pH vode s kojom se ispire.ž
Kod brizganja se ne smije ispustiti ni jedan dio površine. Kod dobre svijetlosti je dobro očišćena površina mat srebrna dok su ne očišćeni dijelovi svijetlo sivog izgleda. Nadzirati treba odstranjivanje primjesa. Po čišćenju s NaOH volfram se posvijetli kao dijamant, a po čišćenju s HNO3 po prirodi željezo smeđe, bakar zeleno.
Površina posude i ostala oprema za pasiviranje, mora biti neutralna ( test s lakmus papirom).
Uspješnost pasiviranja je potrebno raditi već po prvom punjenju s H2O2. Pratiti treba pojedine raspade H2O2 i dizanje temperature prvi dan svaka 2 sata, a zatim dva puta dnevno ( 10 dana). Analize radi vlasnik skladišta s rezultatima obaviještava osobu koja ima nadzor nad pasiviranjem. Vlasnika skladišta s H2O2 je potrebno upozoriti na potrebne mjere koje je potrebno izvesti u slučaju da dođe do raspada H2O2 i dizanja temperature.
U slučaju da je po konačnoj kontroli zaključeno da pasiviranje nije bilo uspješno se pasivizacija lako ponovi u cijelosti ili djelomično U određenim primjerima je lako ugotoviti također to da materijali nisu primjereni ili samo dijelovi materijala ( varovi).
U takvim slučajevima su potrebna dodatni strojni dijelovi ili se zaključi da materijali nisu primjereni i skladištenje H2O2 se odgađa.
O sigurnom rukovanju i skladištenju H2O2 se lako dobiju savjeti u Belinki. U okviru tehničkog servisa vam lako savjetujemo kod izrade projekta i opreme za skladištenje H2O2 pri izvedbi pasivacije opreme i kontrolu pri punjenju s H2O2.